Zovem se Crvena

MOJI LINKOVI



Crvenih:45412

"I'm not crazy. My mother had me tested."

Posts

20.07.2017.

Razbijena šaka i sladak momak

Danas radila neka 3h u "Previjalištu". Ismijala sam se sa ljudima koji su dolazili na previjanje rana. Razmišljala sam kako je sestri koja uvijek tu radi zabavno, ali sam onda skontala da ona samo sjedi u maloj prostoriji i ne miče. Ne bih mijenjala ono ludilo na odjelu ni za jednu malu sobicu.
Elem. Dolazi 3 ili 4 po redu jedan momak. Pružim ja ruku, kažem ime, kažem mu da zauzme mjesto, objasnim proceduru da moram ranu i fotografisat i bla bla.
Skidam mu zavoj sa šake, vidim konci, on počinje da priča kako je pjan bio i udario šakom u staklo. I raspriča se on brzo, raspituje, smijemo se.
I hajd ja nastavim čistit ranu i sve što ide i kad sam došla do dijela da fotografišem, kad on govori: Hoću i ja da fotografišem.
Ja gledam sladak momak, što da ne. Možemo skupa napraviti jednu slikicu.
Kad ono on svoju šaku na svoj tel.snima. Ok, ispala sam budala al' sreća nije on čuo moje misli. Kontam: jebem ti njemački, zamal ispadoh budala zbog netačnog razumijevanja. Al' hajd nejse.
Na završetku, ustao on, pruža ruku i govori: Eto mogli smo na piće nekad.
Sa svojim plavim okicama i smeđkastom čupavom kosom, visok, kontam što da ne. Ali jezik bi brži od pameti pa tako rekoh: Ne mogu, imam puno obaveza.
Otvaram mu vrata da izađe a on dobacuje: Ništa, vidimo se onda uskoro na sljedećem previjanju.

Samo mu se nasmijem i mahnem. Jbg. Ne znam on da se ja vraćam na svoj odjel i što smo se vidjeli, vidjeli smo se.
Na kraju smjene, kad sam unosila podatke u računar, fotografiju njegove šake sam gledala najduže. Eh budalo.

15.07.2017.

O podočnjacima

Podočnjaci su mi toliki, ne samo da se vide, nego bukvalno osjećam njihovu težinu na licu. Ko da dva kamena nosim ispod očiju.
Ima li ko savjet za smanjenje podočnjaka? Osim sna. Jer za san nemam vremena.

13.07.2017.

Biti sam nekad je sasvim ok

Ja uvijek želim nešto što ne mogu da imam. Je li to tako uvijek u životu? Jedino što ne želim jeste drugi posao. Sa ovim sam u potpunosti zadovoljna.
I tako da se opet vraćam na čovjeka mog života koji ne može biti čovjek mog života.
Ali jbg, on mi pošalje poruku, ja i nakon godinu i nešto ustreperim kad vidim njegovo ime na ekranu telefona. Svi mi govore da sam luda. Možda i jesam. Imam priliku da budem da slatkim momkom ali neee, maštaj ti o momku kojeg ne možeš imat. Ludo žensko.
Pomirila sam se sa tim, stvarno jesam. Ono i bila sam u šestomjesečnoj vezi sa momkom kojeg sam stvarno iskreno opsesivno voljela. Kad kažem 'opsesivno', tako i mislim. Imali smo malo nezdravu vezu ali to je već tema za drugi post.
Ali sve u svemu, ne želim vezu sa slatkim momkom jer jbg tražim mu dlaku u jajetu što se ne bi našli.
Nekad osobi treba da bude malo sam sa sobom, da nauči biti sam.

Imam tu jednu prijateljicu koja je imala tako neku vezu od 7 mjeseci u 1.srednje. Nije prošlo ni 15 dana od prekida, ona je uskočila u vezu sa likom i bila sa njim 5 godina. Isto tako nije prošlo ni 20 dana, krene u vezu sa novim momkom i evo sad su 7 mjeseci skupa. Ona ne zna biti sama. I onda kuka i plače kad se posvađa sa momkom. E jbg sestro ko ti je kriv.

Napisah se ja a sad kontam tekst nidje veze s vezom. Ali skontat ćete vi suštinu. Drma me PMS, znači nije do mene.


Stariji postovi