Zovem se Crvena

MOJI LINKOVI



Crvenih:47749

"I'm not crazy. My mother had me tested."

Posts

15.08.2017.

2 prsta

Vucem nogu za nogom dok hodam napustenim ulicama bez cilja i osjecaja gdje se nalazim. Ne gledam okolo sebe, ali opet nekako osjecam te poglede starih oronulih kuca na sebi. Gledam pravo, negdje u daljinu u nadi da cu vidjeti nesto ili nekoga za cim tragam. Ne znam. Ne znam zasto i kako sam dosla tu. Mozda sam hodala? Mozda me je autobus dovezao. Mozda. Ali to nije ni bitno. Sada sam tu. Ne osjecam se izgubljeno iako mi nista nije poznato. Gdje je? Ko? Ne znam. Ali znam da trebam da to nesto pronadjem. Moram se osjecati opet citavom. Ne smijem biti u ovom neznanju. Moram se sastaviti.
Lijepak popusta polako i zato mi treba nesto cvrsce od njega da me drzi u dijelovima.
Zato i dalje hodam. Ova ulica nikad nece imati kraj i ja cu jednostavno pasti od umora i ostat cu tako nepokretna na putu dok se neke zivotinjice ne izvuku iz zemlje i pocnu hraniti mojim bezivotnim tijelom.
Onda osjetim nesto cudno. Nesto sto se ne uklapa u ovu ulicu. Vjetar. Na mom licu. I nesto mokro. Je li to kisa? Ne. Shvatam da su to moje suze. Ali zasto? Jesu li to suze sretnice ili tugalice? Ne osjecam ali suze su tu. Neka ih. Odnijet ce ih vjetar.
Odjednom vjetar staje i osjecam neciji dodir. Da li to sanjam? Ili stvarno? Okrecem se na lijevu stranu i vidim ruku na svom ramenu. To je to. Ruka. Samo 2 prsta me dodiruju. Pozelim da dodirnem ruku ali se plasim da ce nestati. A ako nestane, opet sam sama.
I tako stojim, dok vidim ruku. Saku tacnije i 2 prsta koja me dodiruju. Ali meni dovoljno. U mislima mi se vrti jedno ime cija bi to ruka mogla biti. Ali ne izgovaram na glas. Ne zelim da ga uplasim. Za sada je to dovoljno. Pojavit ce se on cijeli. A ja sam spremna da cekam.

Onda nestaje u dimu. Ostajem sama u ulici sa jakom bukom. Polako otvaram oci i shvatam da se moram spremati za posao. A na ramenu jos osjecam dodir 2 prsta.