Zovem se Crvena

MOJI LINKOVI



Crvenih:59347

"I'm not crazy. My mother had me tested."

Posts

02.04.2018.

Zašto sam otišla?

Da vam ispričam priču o tome zašto sam otišla.
Nisam htjela, kad mi je mama prvi put predložila tu ideju. Bila sam 3.srednje, bila sam u usponu svoje košarkaške karijere, imala sam divnog momka, škola mi je dobro išla, bila sam učlanjena u 101 vannastavnu aktivnost. Imala sam sve što sam željela.
Ali onda eto maturirala i ja, košarku sam prestala trenirati, nisam bila više u vezi, desile su mi se neke stvari za koje nisam očekivala da će mi se desiti. Život mi se bukvalno za mjesec i pol okrenuo naopačke. Nisam mogla zbog finansijske situacije upisati fakultet koji sam željela, i šta mi je ostalo? Počela sam učiti njemački. Nisam ni to htjela, njemački je bio jezik koji sam mrzila, i kada sam krenula u srednju, nisam imala njemački, samo u osnovnoj. Koliko sam se radovala kada sam krenula u srednju i skontala da sam se njemačkog riješila i da ga ne moram više učiti. Ironija, ha?
I tako malo po malo, ja sam primljena u taj projekat preko kojeg sam i dobila posao. Nije mi ništa išlo glatko, od polaganja jezika, ulaženja u projekat, odrađivanja pripravničkog i polaganja državnog. Ali eto iskoprcam se nekako iz svega.
I znate šta se onda desi? Ja dobijem mogućnost da studiram u Sarajevu. Dobila sam jednu vrstu stipendije da tako kažem. Imala sam mogućnost da biram šta ću studirati. I ja pristanem. Bila sam spremna svega da se odreknem zbog fakulteta koji sam željela. Ali zato što je ta ponuda malo kasno došla, nisam se stigla upisati te godine, već bih morala čekati iduću.
I tako se ja opet vratim svom planu o odlasku u Njemačku. Ne bih mogla čekati godinu dana, to mi je tada djelovalo kao vječnost. I tako ja spakujem svoje kofere, uzmem pasoš i kartu u jednom pravcu.
Početak je bio užasan, težak, ne mogu opisati to sve. Nedostajanje, pokajanje, bol, plač. Sve me je to pogađalo. Bilo je trenutaka kada sam htjela svojima reći da ću se vratiti. Ali nisam. Imala sam maminu omiljenu sliku i gledala u nju i sjećala se njenog zagrljala kada sam odlazila. Ona je vjerovala u mene.
Bilo je teško i dalje, da se ne lažemo. Nije mi bilo sve bajno. Prva godina je kažu najteža. I eto meni je danas tačno godinu dana kako sam otišla.
Bilo mi je teško i zbog činjenice da momak sa kojim sam planirala život ostaje, momak kojeg sam voljela više nego sebe.
Ali eto danas godina dana, nisam u vezi, ispite sam svoje riješila, i znate šta, tek sad osjećam da mi život počinje i da polako moram graditi svoj život. Preseliti se u veći stan, birati namještaj, uređivati svoj život onako kako se meni sviđa. I dalje je teško, nedostaju mi moji, ali znam da sam prošla prvu godinu. I znam da imam i ovdje divne ljude koji me podignu svaki put kad krenem da padnem i koji me podržavaju.

I tako, sretna mi godišnjica. 

Uz ovu pjesmu smo svi plakali.