Zovem se Crvena

MOJI LINKOVI



Crvenih:77108

"I'm not crazy. My mother had me tested."

Posts

07.12.2020.

Among us

Prijateljica me je navukla na ovu igricu, predpostavljam već svima poznata, Among us. I baš smo puno puta nalijetale na naše ljude. Jednu noć sam upala u grupu sa 9 drugih naših ljudi. Zanimljivo bilo baš. Nego, ima li još neki igrač ove igrice?

05.12.2020.

O sušiju

Koliko sam se navukla na suši ovo nije normalno. Jedem ga evo treći dan. A prije mjesec dana da mi je ko rekao da samo probam, gađala bih ga kamenom. Evo i sad čekam da mi dođe ova prijateljica i rekla je svratit će usput da nam pokupi suši. Doduše ona je i kriva za to. Počela sam se družiti s njom prije neka 2 mjeseca, kada je počela raditi kod nas na odjelu. Prije sam je poznavala jer je dolazila na naš odjel na praksu kao učenica. Ali sada je počela raditi i ono baš smo se našle. Doduše njih 2, prve njemice sa kojima se družim i van posla.
Nego, odoh da čekam svoj suši, crkoh od gladi. Jutros sam izašla iz noćne i ustala maloprije. Al haj nejse. Oprošteno mi je.

04.12.2020.

Nakon dugo vremena

Zbog ove šugave korone, zabranjene su naravno posjete u bolnici. Prekuče sam imala tako emotivnu situaciju. Dobila sam pacijenticu koja je od septembra po bolnicama. Kada sam radila prijem pacijenta i sva pitanja koja idu iz to, ona je počela da plače. Svog supruga nije vidjela od septembra. Pošto je ona došla bolničkim transportom iz druge bolnice kod nas u bolnicu, njen suprug ju je pratio autom do nas u nadi da će naši doktori dopustiti da se vide vani pa makar i na razdaljini. Ali su je odmah smjestili kod nas na odjel. Zamolila je mene da porazgovaram sa doktorima o dopuštenju da se vide ali nakon dugog razgovora sa doktorom, nisu joj to ipak dozvolili. Jedino u hitnim slučajevima posjete su dozvoljene.

Onda je meni sinula ideja. Uzela sam svoj telefon (odjelski) i pozvala njenog supruga. Pošto radim na trećem spratu, rekla sam mu gdje tačno da dođe, u pravcu kojeg prozora. Nju sam dovukla u kolicima do prozora, (sreća pa su nam oni veliki prozori u sobama), i rekla joj da pogleda kroz prozor. Onda sam ga opet nazvala jer nisu se mogli čuti zbog visine. I dala njoj telefon. Ljudi moji, emotivniji razgovor nisam čula. Gledali su se i pričali. Zbog njene slabosti, nisam je mogla ostaviti samu sa njim. Pričali su nekih 10ak minuta. Na kraju sam i ja htjela da plačem sa njima. Zahvaljivala mi se iz srca. 55 godina su u braku i za te sve godine nikada nisu bili rastavljeni duže od 2 dana.
Ne mogu vam opisati emociju koja se osjećala kroz taj razgovor.


Stariji postovi