Zovem se Crvena

MOJI LINKOVI



Crvenih:62390

"I'm not crazy. My mother had me tested."

Posts

09.10.2018.

Posao iz snova?

Kad vas ljudi pitaju zašto ste izabrali svoj posao, šta odgovorite? Zato što ga volite? Zato što svima treba posao da bi preživio? Zato što mislite da ćete uspjeti nešto promijeniti u svijetu? Svaki posao je težak na svoj način. Da li psihički, da li fizički ili čak oboje. Radite li onaj posao o kojem ste maštali kao djeca? Ili idete još ka tom cilju? Ja sam medicinska sestra. To mi je zvanje, to je moja odluka. To sam htjela od svoje 12te godine. I nisam se pokajala. Iako je bilo trenutaka kada sam htjela da odustanem. Fizička težina posla mi nije problem. Nije mi problem ni što dođem s posla i oplačem jednu rundu jer su mi pacijenti u kritičnom stanju a ovaj posao ne možeš raditi da se ne povežeš sa ljudima. Teško je kada pacijent ti umre na rukama. Kada se moraš suzdržati i obaviti sve dok ne dođe rodbina. Teško je ostati miran jer ne smiješ previše dopuštati da drugi vide da te to pogodilo jer imaš još pacijenata s kojima moraš raditi i smješkati im se i olakšati im još jedan dan u bolnici. A vi? Koje su prednosti a koje mane vašeg posla?

04.10.2018.

Koliko ljubavi?

Je li vi vjerujete da se ona prava iskrena ljubav dešava samo jednom u životu ili ipak vjerujete da se velika ljubav može desiti više puta? Razgovarala sam sa prijateljicom o tome i ona kaže da je svakog momka voljela svim srcem. Meni je to malo neshvatljivo. Ja vjerujem da jednom volite ono ludo, svim srcem a da kasnije volite ali ne kao tu jednu veliku ljubav.

22.07.2018.

O svemu po malo

Dobro jutro bloggeri.
Evo i mene nakon poduže pauze. Nadam se da ste svi dobro. Moram pročitati vaše postove da vidim šta ste radili ovih posljednjih par mjeseci.
Je li se ko udao? Oženio? Dobio dijete? Usvojio macu? Cuku?

Ja nisam ništa od toga. Ni ne planiram još neko vrijeme. Macu bih usvojila, ali ne smijem je držati u stanu.
Zato sam odlučila da se dalje "školujem". Planiram krenuti na obuku za Wundmenagment, ukratko da budem zadužena za rane. Nije da ih i ovako na poslu svakodnevno ne previjam, raznih oblika, dubina, izgleda, težih, lakših. Ali ovako imam priliku da naučim više i da upoznam sve vrste rana. Kupila sam knjige i učenje je polako počelo. Ne žuri mi se, nemam nikakav termin do kad to moram naučiti. Ali počela sam, još jedna zanimacija u životu.
Idući mjesec idem kući opet. Ove godine sam baš učestala. Nisam bila nekih 5 mjeseci pa onda u aprilu, junu i sad idem opet krajem augusta ako Bog da. Jest dok sam u Bosni vrijeme proleti u sekundi.

Oh i da. Prijateljica mi se udaje. Bit ću kuma. Ima li ljepšeg načina da se označi prijateljstvo?

Noviji postovi | Stariji postovi