Ne mogu dalje od umora, ni metar ni manje ni više
Jeste li kada bili u stanju da jednostavno ne možete više. Nekako sam iscrpljena. Baš vidim da mi treba odmor. Ali zbog ovog virusa, čovjek se ne može radovati ni odmoru.
Krajem decembra sam planirala kući. Imam to još u planu, samo da ne zatvore granice. Ako ih zatvore, ne znam šta ću. Osjećam se kao u zatvoru, vani sam, ali sam zatvorena.
Od 24h koliko traje dan, meni su misli 22h na poslu. Ona 2h ne znam ni ja kako ukradem za sebe. Treba mi prvenstveno odmor od moje glave. Čisto da opustim misli.
Smjene su nam izmješane, tu nema rasporeda. Znam raditi 5 noćnih, pa onda kroz 2 dana ustati u 5h jer radim prvu smjenu. Pa onda radim 3 prve smjene i opet idem u noćne, pa onda u druge i tako sve bez prestanka. Sve zavisi kako šefica napravi plan.
Spavanje mi se svelo na par sati, ustajem iscrpljena, idem na posao još umornija. Bukvalno mi treba neka ideja kako da ne mislim. Kako neko pusti "mozak na pašu"?